Zakrpi stranice iz prošlosti što su ostale otvorene
Ne koristi samo crnu boju; dodaj joj malo i raznolikosti
Neka ne boli; polako - ali sporo protkaj svoja osjećanja
Biraj, ali ne dozvoli da po svaku cijenu budeš biran
Slušaj osjećanja svoja i dobro se čuvaj Ovozemaljstva
Što želi sve najgore za tebe, individualče!
Priča o dobroti što nosiš duboko u srcu svome
Ne dozvoli da se odmah primijeti; ljudi danas su oholi
Žele da ti više naštete kada im pružiš prst obični
Jer traže cijelu ruku
I onda te šutnu kao pseto napušteno na ulicu
Pod vedrim nebom, gladan i žedan
Lutaš ćorsokacima
Riječi koje nosiš u sebi često ostane nedorečene
Jedna je dovoljna da sruči čitavu fantaziju o nama
Što vrijeme je gradilo neprestano
Vjeruj u ono što osjećaj i bježi od problema silnih
Nije li preostalo još da se krčimo po prošlosti
Kudimo po imenu i prezimenu; srdimo na postojanje
A još smo ljudi sačinjeni od sedamdeset posto vode
I trideset posto al-kohla da ga ispijamo u noći!
Preći treba preko emocija ponekada i čuti razum
Što govori „Bježi, vrijeme je“, jer Bog spašava dobre
Od zlih osoba u koje se kunemo za ljubav vječnu
Tražimo neke nove šanse da ih poništimo ponašanjem
Otvori srce novome početku, kome?
Valjda novim iritacijama što pričamo drugarima svojim
Smatrajući da ljubav nije pažnja sitna
Zagrljaj u pola dana u noći
Razumijevanje osjećanja i suza kada ronimo
Uporedo;
Otvori srce novome početku, kulminiraj ordenjem braka
Težak je put u ovome Prokletom svijetu
Gdje žele više da ti pruže jednosmjernu kartu osjećanja
A karma je čudo; sve se vraća i plaća
Samo nećete priznati mnogi, jer vas strah od sramote
Iz prošlosti mračne
Ne preostaje da otvoriš srce novome početku
Zaželiš želje koje te se najmanje tiču
Sreća, zdravlje, posao; sve ima svoje vrijeme i mjesto
Jer ionako živimo za emocije prošarane koristima
Od danas - do sutra cirkuliramo kružnim sistemom
Gdje prvenstvo prolaza moraš biti TI
Ne drugi!
KOFER PUN SJEĆANJA NA NAS
One noći kada si rekla da od mene ti odlaziš,
Čekao sam te na starom peronu, mokar od kiše,
Za tebe je sve jednostavno ovo bilo previše,
Nisi htjela čak ni da se sa mnom ti pozdraviš.
U koferu si spakovala sve naše stvorene uspomene,
Jedna na drugu sasvim uredno složene,
I dalje ne mogu da shvatim tvoje hladne promjene,
Volio bih da su moje oči sada hrabro sklopljene.
Izgledala si božanstvena još u ovim crnim očima,
Tvoje riječi sam govorio čak u čudnim slogovima,
Da odustanem od tebe nije baš najbolja opcija,
Ali mislim da je svemu kriva naša razlika godina.
Za našom budućnošću i dalje mnogo čeznem,
Kajem se za svoje sramno počinjene greške,
Iako mislim da život ponekada baš i nije fer,
Poželim da sada imam sve što me veže za tebe.
Tmurno je nebo iznad nas, kiša nas k sebi doziva,
Crni oblak i sunce koje se promolilo ga pokriva,
Na tom mjestu od tuge sada moja duša počiva,
Koja i dalje je kao trn ruže ranjiva i upadljiva.
Kofer pun sjećanja i dalje stoji još na peronu,
Dok sam sjedio sam po hladnome betonu,
Gledao ljude kako se redaju u vagonu,
A posljednji pozdrav ide za djevojku nezgodnu.
TRKA SA VREMENOM
Različite ljude u svom svijetu okružujem,
Uvijek negdje tako njihove noge negdje žure,
Kao putnik što vlakom svojim na put putuje,
Kada u samoći plače da ga niko živi ne čuje.
Krajičkom svoga zelenog oka vidim taj sjaj,
Trku sa vremenom u ruci dobro ti čuvaj,
I dobro riječi druge osobe pomno slušaj,
Samo ćuti i ništa ni slučajno drugo ne dodaj.
Mnogi žure zato što vole razne avanture,
Ljubav im više nije sinonim, nego arhitektura,
Osjećanja su im jednaka kao kineska skulptura,
Kao biseri na ogrlici i na ruci skupi dragulji.
Trka sa vremenom uvijek svoju bitku krije,
Ali zasigurno više kao nekada isto nije,
Popiti staru kahvu u starom procvalom sokaku,
Da miriše somun na svakom mogućem koraku.
XXI ALEJA SLAVNIH
Grandiozno šireći ruke pobožno na nebu plavetnome
Kotiraju naši godovi; tri linije što određuju sudbinu
Borimo se za prevlast što čitav život hrabro vodimo
Bez ijednog ispaljenog metka!
Šutimo i mučimo svoje agonije u samu mrklu noć
Koja je hladna kao kiša što pada u šumskoj Amazoniji
Nostalgično vrijeme bismo da vratimo malo unazad
Barem na milisekundu, ali ne ide tako olako
Za sve u životu postoje neka određena pravila
Kojih se moramo da pridržavamo sa velikim poštovanjem
Iako možda nam do toga ni na pomisli trenutačno nije
Težimo i dalje ka savršenstvu u nesavršenom svijetu!
Naši krici odzvanjaju čak kilometrima daleko
A niko nas nije ni dotakao, ni najmanjim prstohvatom
Jer naša koža prima oblike i udarce od Majke Prirode
Za sve što radimo joj nečasno, nepošteni smo postali
I uništavamo sve ono što nam je u zajam dato
A koja generacija poslije nas će da prati? Mlada?
Kakvim stopama? Pozitivnosti?
Odavno smo prekinuli kontakte sa svima oko nas
Okrenuli se prema sebi, postali sebični i aljkavi
Kivni na svijet koji kvalitetan je doista
Ako ga učinimo mjestom pogodnim za obitavanje
A ne da tražimo u njemu sve moguće mane
Još se zagledamo jedni u druge i koristimo vješto mimiku
Da iskažemo osjećanja - na riječima postali smo nijemi
Jer nas nešto sprečava u samoj realizaciji; prošlost teška
Koju nam učiniše neljudi i pod time vodimo živote naše
Bijedne i traljave, staklaste
Keruša sa sedam malih kučića je preživjela pustolovine
Ona je imala bez obzira na sve dušu da iskaže emocije
Koliko god one bile ka nama nerazumljive
Ciklus života se prekida kada čovjek nestane
Njega uzme bolest ili pati u najvećim bolovima
Živi u idealiziranome svijetu i smatra da je sve ploha ravna
A toliko toga se krije baš tamo, iza duge vedrih boja
Što uvijek osmijeh nekakav daju, pa i ozbiljnom čovjeku
Živimo u brzom tempu života i stagniramo u realnosti
Mi smo samo ljudi okrenuti prema nečasnoj, neplemenitoj
XXI Aleji Slavnih.
MAUZOLEJ SJEĆANJA
Prošarani borovim iglicama u tihu, skladnu zimsku idilu
Čakre nam se postepeno pokreću, ostavljajući traga u rezonu duše
Pore nam otvaraju vrlo polako, ali sa stoprocentnom sigurnošću
Melanholija nam se otvara kao široka lepeza vješto
Sa sfernim slikama kičastih dimenzija i oblika raznih
Krećemo se do raznih vrata s laganim batom
Kuca nam iza druge strane pak dobrota ili nevolja
Ali nikada nećemo saznati ako ih ne otvorimo
I preovladavamo svoj strah koji nam se vodi još
Iz najranijeg djetinjstva
Naše memorije postepeno padaju u hladnu vodu
Jer ne možemo da pređemo preko nekih stvari lako
A mnogima se čini da je to toliko jednostavno
Pa ako jeste, zašto onda govorimo o hrabrosti
Kada je niko na svijetu sa optimizmom nema?
I to čak u toliko velikoj mjeri?
Slikar svoje emocije polako ali sigurno prenosi
Na svoj vješti papir, pridonoseći boje razne
Koje donose toplo-hladno; a nama kao laicima
Ostavljaju uvijek prostor da se pitamo u svemu tome
Na koliko godina će da ova slika bude tako vrijedna?
Cilindrično i prekorno gledamo greške stravične
Što svijet čini svjesno i bez imalo sažaljenja
Oni više ne mogu da zaustave tendenciju mauzolejstva
Koji donosi nagli priraštaj novih predmeta skupocjenosti
Klizimo po svim tačkama životnosti epohe
Nismo rođeni da idemo u oproštaj bilo kakav
Jer mi znamo samo da lažemo jedni druge
I to toliko da sebe ubjeđujemo u suhoparnu istinu
Toliko žalosno, da žalosnije ne može postati!?
Po sjećanjima tragamo za novom budućnošću
Ni mi nismo tolike cjepidlake u jednu ruku
Jer ako pogledamo, ljudi su postali mnogo pametniji
I znaju da nekome ne treba davati stotinu prilika
Jer onaj koji kaže da nikada više neće greške činiti
Taj laže zapravo, i to tako jasno kao dan!
Mauzolej sjećanja je samo karta otvorenog uma
Kojeg čovjeka tjera da na neke stvari gleda s oprezom
Vrijeme je da bude prije svega bude ono što jeste
I da vjeruje uvijek, ali uvijek samo sebi
Ljudi će pričati sve i svašta, zime će trajati
Ali nikada neće biti godina ista kao prethodna!
Maid Čorbić, Tuzla, 22 godine i dolazi iz Bosne i Hercegovine. U slobodno vrijeme piše poeziju koja je u više navrata bila pohvaljena, te nagrađivana. Također voli pomagati drugima oko sebe, te je član WLFPH za jedinstvo i mir u svijetu. Trenutačno je urednik portala Prve Umetničke Balkanske Svemirijade na čelu sa Dijanom Uherek Stevanović, te selektor nekoliko takmičenja na toj stranici koja ima za cilj da spoji sve pjesnike širom svijeta. Mnoga djela su također objavljena u antologijama i časopisima (Čile, Španija, Ekvador, Bosna i Hercegovina, Indija, Indonezija, Butan, Birland, Španija i dr.), kao i štampani primjerci antologije pjesama „More na dlanu“ i „Priče iz izolacije“, te „Kosovski Božur“ koji je izašao iz publikacije 2020 godine. Svojim trudom i radom je dosegnuo mnogobrojna poznanstva diljem svijeta, pri čemu je u 2020. godini proglašen poetom godine u Indo-Universe grupi koja se također bavi dobročinstvom. Također osoba koja se zalaže za pravdu i ispred sebe ima mnogobrojna poznanstva. Ono što ga izdvaja od drugih jeste temperamentnost i pjesme koje najčešće opisuje kao realistične, ali i ljubavne koje imaju uvijek tužan karakter na kulminaciji pisanoga traga.
Piše preko dvanaest godina, a počeo je od osnovne škole kada su njegovi učitelji i profesori prepoznali njegov entuzijazam za pisani trag koji se u početku vodio putem konkursnih takmičenja, a kasnije razvitkom tehnologije i na Internetu. Također ovaj autor je reprezentativan shodno da predstavlja svoju zemlju u internacionalnim takmičenjima pisanoga traga, a uskoro i njegova djela se prevode na nekoliko jezika svijeta (Kineski, Italijanski, Francuski).Ambasador kulturoloških razlika u Siriji, te predstavljen na blogu „Nova priča“ kao mladi autor koji iza sebe ima mnogobrojne nagrade. Osnivač internacionalnog konkursa „Pisano Pero“ koje broji preko 107 članova i nekoliko portala je objavilo pobjednički rad, Crna Gora (Montenegro). Ova zemlja je bila pobjednik tog takmičenja. Također je i Žiri u sastavu Premium Galaxia Internacionalne poezije na području svjetske kulture, a jedini na Balkanskom području koji se održava sve do mjeseca maja. Posjeduje preko 450 nagrada iz raznih sfera pisanih tragova i Globalni Pisac je postao odnedavno također.
Zahvaljujući svemu ovome, ovaj autor je prošao mnoge države i mjesta širom svijeta, pa i selo Salar u Indiji sa publikacijom časopisa „Durbin“ Internacionalnoga karaktera.
Naslovna slika: Katerin Tvomi
